- U nekima od duhovnih učenja: um nam kreira i pokreće koncept preko kojeg želimo da osjećamo ljubav prema Bogu, što je pod znakom pitanja s obzirom na još uvijek nerazriješene relacije uma i emocija. Stoga je možda suština u preokretu: da preko prakse kao što je izvankonceptualistička, pročistimo svoju unutrašnjost u tom smislu da nam ona postane portalom kroz koji će se Ljubav Božja izlijevati, najprije na nas same i naše najbliže okruženje, a potom i na sve šire krugove zemaljske ravni Postojanja, u kojoj smo. - Jer, ako je Bog stvorio sve što postoji, pa i nas u tom zbiru, onda mi ne možemo imati neke svoje posebne emocionalne resurse, a da nisu od Boga, preko kojih možemo osjećati ljubav prema svemu, valjda se podrazumijeva da jedino od Boga možemo dobiti te resurse.
1. Donekle sam zašao u duhovnu djelatnost i učenje ruskog duhovnjaka S. N. Lazareva, jednoga od utjecajnijih, bar u Rusiji, duhovnjaka koji na osoben način povezuje oficijelno kršćanstvo i suvremene duhovne ideje. Kao i u slučajevima drugih autora u ovoj oblasti, ukoliko se ispravno postavimo prema njima - nalazimo dosta ideja sa kojima se slažemo, sa kojima smo na istim valnim dužinama, ali i onih drugih, u kojima smo na različitim nazorima. Tako bih mogao da iskažem i svoju poziciju u odnosu na Lazarevljevo učenje. Bar za sada, u mjeri omeđenoj onim - "donekle" (sam zašao...).
2. Jednim od temeljnih Lazarevljevih uporišta se lako otkriva, i bez šireg upoznavanja sa njegovim učenjem i njegovom praksom - sva suština našeg ispravnog postavljanja, kozmičkog, egzistencijalnog, je u okretanju Bogu i duši, u ljubavi prema Bogu, u ljubavi u duši, ljubavi duše prema Bogu, ljubavi prema svemu što postoji. Na primjer: zdravlje nam ne može biti primarnim ciljem, primarnim je ljubav prema Bogu, zdravlje dolazi kao posljedično. - Na prvi pogled Lazarevljevo učenje ima njuejdžerski prizvuk, ali - predaleko je on od toga.
3. Naravno da ne smatram ovu postavku pogrešnom i štetnom, osobito ne na nekim pozicijama ili razinama bavljenja duhovnošću, ali - čini mi se da ipak treba malo dublje zaći u nju, kako bismo razmrsili neke tanane iluzije koje su se ipak "prokrijumčarile" u njoj.
4. Ljubav prema Bogu se ne može promatrati neovisno o odnosu našeg uma prema emocijama, jeste u pitanju emocija koja se upućuje, želi se upućivati ili se zamišlja upućivati - uzvišenom, najuzvišenijem Biću, ali svejedno, time ona ne iskoračuje iz domena emocija. Već smo u ranijim kolumnama vidjeli, a u svakodnevnom svom funkcioniranju takođe još jasnije vidimo, tko hoće da vidi, da um ne produkuje emocije, on ih može pomjeranjem pozoronosti ka mislima ili predodžbama nekih situacija, za koje su vezane određene emocije - aktivirati, ali, to ne znači da ih um produkuje.
5. Prije će biti da je pitanje emocija - pitanje nama još uvijek nejasnih energija, koje nam dopiru iz dubina našeg bića, ako se ne trudimo umom utjecati na emocije, tim ćemo to jasnije uočavati. Uostalom, i sam Lazarev kaže na jednom mjestu: da emocije produkuju misli. A na drugoj strani, u vezi s ljubavi prema Bogu preporučuje: ako se u početku i ne snalazimo u ovome, u ljubavi prema Bogu, možemo tu svoju namjeru uporno ponavljati, bez i da uistinu osjećamo odmah ono što time želimo, vremenom će taj napor sam od sebe stvoriti ovu vrstu ljubavi.
6. Neovisno o tome kakav je naš nazor o odnosu uma i emocija - jasno je da nam ove relacije nisu najbistrije, nismo u njima na konačnici, te je sasvim opravdano što se neće svatko lako snaći sa zauzimanjem "stajališta" ljubavi prema Bogu. Tim više što mi, kao zemaljska bića, funkcioniramo po principu koji nas u ovome priječi: u svijetu jasnih i konkretnih predodžbi, slika, likova, itd, mi svoje emocije vezujemo - za jasne i konkretne predodžbe, slike, likove, itd. Nije to slučajno, možda malo prizemnije, ali ne i sasvim pogrešno, iskazano onom narodnom: "Daleko do očiju - daleko od srca". Ljubav prema transcedentnom - ljubav je prema magli, prema zraku, prema ničemu. Ne mora biti u pitanju Bog, neka su neka viša bića - anđeli, sveci... Bića sa kojima nemamo iole opipljivije kontakte, a da nam nisu umišljaji uma. Onda teško da naša ljubav prema njima može biti što drugo do - umišljaj uma.
7. Reći će se: ali, Bog nije (samo) transcedentan, Bog je sve što postoji, dakle - i svijet oko nas. To je neki drugi smjer, i on je, kao očito neiluzionistički - prihvatljviji. I meni osobno, mada nisam rad da govorim o oficijelno-religijskom konceptu Boga: anđeli ili viša bića sa kojima je Svedenborg dolazio u kontakt na svojim onostranim putovanjima, ovako su mu objašnjavali svoju ljubav prema Bogu - oni (čak iako su na višoj razini postojanja!) nemaju nikakvu predodžbu o Bogu, ali svoju ljubav prema Bogu iskazuju svojom ljubavi prema Božjim atributima, prema Mudrosti, prema Istini, prema Harmoniji, itd, te sve to manifestiraju u svadkonednom životu. Neka su nam pod sumnjom Svedenborgovi kontakti, ali je ovaj koncept - par exellance.
8. Dakle, u smislu koncepta uma - ljubav prema Bogu, ukoliko se zaputimo razmrsivati tanane iluzije na osnovi svog praktičkog funkcioniranja, dolazi nam ipak pod znakom pitanja, ne da je loša kao namjera, daleko od toga, već - kao praktički sprovodiva "procedura". Neka pojmovi "Bog" i "ljubav" (ili "Ljubav") ostanu, ali - čini mi se da trebamo napraviti jedan kopernikanski obrt u ovom konceptu.
9. A on bi se sastojao u tome da radimo na čišćenju naših unutarnjih kanala, preko kojih smo povezani, preko kojih možemo biti povezani sa višim razinama Postojanja (netko će to shvaćati kao - Bog, netko kao Univerzalni Um, netko kao Beskrajnu Energiju, netko kao Više Ja...). Te da se tim pročišćenim kanalom, kao kroz nekakav portal - Božja Ljubav izlijeva u nas, kroz nas, od nas samih, naše svijesi i tijela, preko našeg najbližeg okruženja, sve šire, u svijet u kojem živimo. Jer, ako je Bog (Biće, Jedan, itd.) stvorio sve što postoji, pa i nas u tom zbiru, onda mi ne možemo imati neke svoje posebne emocionalne resurse, a da nisu od Boga, preko kojih možemo osjećati ljubav prema svemu. Valjda se podrazumijeva da jedino od Boga možemo dobiti te resurse, dakle, ne možemo mi zamišljati kako imamo nekakvu svoju posebnu ljubav, koju smo van Boga produkovali, a koju možemo upućivati prema svemu, pa i prema Bogu, prije će biti suprotno: da se potrudimo da se Ljubav Božja kroz nas izlije na nas same i kroz nas na sve što postoji. Tj. ona nas svakako u svakom trenutku zapljuskuje, ali je stvar u podešavanju naše svijesti na tu Ljubav, kako bismo bili njezinim svjesnim prijemnikom.
10. Jedan od načina pročišćavanja naše unutrašnjosti, našeg unutarnjeg kanala za prijem bilo čega Višeg čemu dajemo svoju osobnu konceptualnu odoru (Bog, Beskrajna Energija, Univerzalni Um, Više Ja...) - je i praksa izvankonceptualizma. izvor i preuzeto sa:http://www.4dportal.com
Nema komentara:
Objavi komentar